Kombajni su poljoprivredni strojevi namjenjeni žetvi žitarica i berbi kukuruza , odnosno drugih kultura.
Prvi kombajn se pojavljuje 1838.g., a patentirao ga je Hiran Moore. Prvi kombajni su težili i po 15 tona, a vuklo ih je i po 16 konja. Tek tridesetih godina 20.st. pojavljuju se kombajni s vlastitim motorom.
Navažniju ulogu među raznim vrstama kombajna zauzimaju univerzalni kombajni. Koriste se za žetvu žita i branje kukuruza. Konkretnoj namjeni, univerzalni se kombajn prilagođava pomoću adaptera (hedera).
Žitni kombajni sastoje se od hedera, vršalice, motora, transmisije i upravljačkog mehanizma. Na hederu se nalazi kosa koja reže žito koje prema kosi navodi vitlo. Pokošeno žito se dalje putem pužnog transportera odvodi do bubnja i bitera vršalice. Tu se žito odvaja od stabljike i odvodi na sabirnu ploču i dalje u bunker ili se puni u vreće i izbacuje kroz jedan od otvora, dok se stabljike s neodvojenim žitom vraćaju na vršanje.
Žitni kombajni se pomoću adaptera prenamjenju u stroj za branje kukuruza. Sam adapter obično je predviđen za berbu 1-6 redova kukuruza. Stabljike kukuruza na ulazu u adapter prihvaćaju lanci i odvode ih do valjaka koji otkidaju klipove. Otkinute klipove lanci odvode do vršalice gdje se odvaja komušina i klipovi runje. Neorunjeni klipovi vraćaju se u vršalicu. Zrno se potom putem elevatora odvodi u bunker ili prebacuje u prikolicu.
Prema snazi motora, kombajni se mogu podijeliti na male (<115 KS), srednje (115-170 KS) i velike (>170 KS).
Današnji kombajni imaju radni učinak 10-20 hektara po danu.
Tipični kombajni na našim prostorima su Deutz-Fahr, Đuro Đaković, Zmaj, Claas i John Deere.