Kod hidrostatskog prijenosa princip rada je taj da ulje pod visokim pritiskom pokrece mehanicke dijelove stroja.
Sustav hidrostatskog prijenosa sastoji se od pumpe visokog pritiska, hidromotora, rezervoara za ulje, ventila i filtera povezanih sustavom cijevi u zatvoreni krug. Sav prijenos snage vrši se na principu pritiska ulja. Pumpa pokretana glavnim motorom crpi ulje iz rezervoara i distribuira ga pod visokim pritiskom kroz cijevi sustava u hidromotore iz kojih se ulje vraca u rezervoar radi ponovne cirkulacije. Protok ulja pod visokim pritiskom kroz hidromotor uzrokuje njegovu rotaciju. Broj okretaja je proporcionalan brzini rada pumpe. Izlazna osovina hidromotora povezana je s mehanickim dijelovima stroja (diferencijalom), te na taj nacin dolazi do njegovog kretanja. Na svako opterecenje motora pumpa reagira ubrzanjem rada i povecavanjem pritiska ulja.
Hidrostatski prijenos se pomalo standardizira u pogonima rider kosilica i malih traktora. Najveca prednost hidrostatskog pogona je smanjenje broja zupcanika i kontinuirani prijenos. Nema stupnjeva mjenjaca. Brzinom i smjerom kretanja upravlja se pomocu jedne poluge. Taj sklop se naziva i varijatorom. Zbog fleksibilnosti u pozicioniranju njegovih dijelova, prednost hidrostatskog pogona je i u tome što se hidromotori mogu montirati direktno na nosace kotaca, što olakšava manevriranje, cini ucinkovitijim zaustavljanje i eliminira gubitke u prijenosu snage na podrucju kvacila. Zero turning radius kosilice (okretanje u granicama vlastitih dimenzija) tu mogucnost baziraju upravo na hidromotorima montiranima na nosace kotaca.
Za velike strojeve koji se koriste za veliku vucnu silu hidrostatski prijenos nije pogodan jer se zbog zagrijavanja ulja gubi i do 1/3 snage stroja.
Proizvodaci poljoprivrednih strojeva uglavnom ugraduju elemente hidrostatskog prijenosa dvaju svjetskih proizvodaca, americki Hydro-Gear i Tuff Torq (u vlasništvu Yanmara)